Bila je subota, 25. maj. Pamtim taj dan po lijepom vremenu, ni previše hladnom ni previše toplom, krajnje neobičnom a ipak dovoljno dobrom za to doba godine.

Čuvala sam djecu dok su Andrea i Boris radili u bolnici. Moje kulinarske vještine su djeca svakodnevno testirala. Neko je uvijek želio palačinke, neko picu peperoni ili picu sa sirom dok su picu sa spanaćem i brokolijem svi izbjegavali a ja se uvijek pitala zašto?

Moram priznati da me učenje nije toliko istrošilo, pa sam zbog ljubavi prema kulinarstvu odlučila da se povremeno bavim i tim hobijem.

Istina, za ovaj posao i nisam izgledala dovoljno dobro. Moja jadna odjeća pokazivala je ratne ožiljke jer je uglavnom bila prljava, flekava i uvijek prekrivena brašnom, a ako biste pažljivije pogledali naišli biste i na po koju mrlju maslinovog ulja. Djeca su tražila od mene gotovo nemoguće podvige i poput munje sam trčala iz jednog dijela kuće u drugi pokušavajući im ugoditi najbolje što sam mogla. Toliko sam trčala da sam o svom izgledu u tim trenucima najmanje brinula.

U jednom trenutku, baš tog maja dok sam posluživala doručak, začula sam zvono. Nikada nije zazvučalo tako glasno. Bijaše to sudbina. Prvo sam pomislila sam da su možda Boris ili Andrea došli da pokupe neka dokumenta koja su zaboravili. Otišla sam do vrata, otvorila ih i ostala bez daha.

Iz mene je najednom nestala svaka riječ, samo sam stajala očarana. Duša mi je bila blokirana od silnih trnaca a oči su se zabavljale prizorom koji je stajao pred njima. Tada sam vidjela čovjeka kojeg ćete vidjeti samo u svojim rijetkim i divljim snovima. Visok, mračan, lijep, hodajući kliše romantičnih romana i erotskih trilera, želio je pobjeći od naslovnica časopisa.

Pitala sam se šta je pomislio kada me je ugledao takvu. Kosa mi je bila čupava, jedan pramen mi je skroz skliznuo preko oka, odjeća mi je bila prekrivena brašnom, džemper tinejdžerski koji mi nikako ni po čemu nije odgovarao…

Već u drugom trenutku sam pomislila ma koga je za to briga i nastavila da uživam gledajući ga. Jesam li se to zaljubila na prvi pogled? Ne znam ali željela sam da se zaljubim! Koliko god sam mogla. Onako silno, najjače!

Molim vas, recite mi odmah, u ovom trenutku, da li je to stvarno? Može li to biti više od mašte? Ispred mene je zgodan stranac koji mi je ponudio novi život.